12.12.2018.

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta

Zglob koljena najsloženiji je zglob u ljudskom tijelu. Funkcija mu je prijenos težine tijela sa kuka na gležanj, omogućuje hodanje, trčanje, čučanje i klečanje. U većini zemalja ozljede koljena čine 50% svih ozljeda sustava za kretanje, posebno u sportu. Iako u koljenu postoji mnogo ligamenata u ovome članku bazirati ćemo se samo na prednji križni ligament koji najčešće stradava. Prednja križna sveza koljenog zgloba primarni je stabilizator koljena. Ozljede mogu nastati zajedno sa ozljedom medijalnog meniskusa i medijalnog kolateralnog ligamenta.

Kako nastaje ozljeda

• Iznenadna rotacija potkoljnice
• prilikom nepravilnog šutiranja lopte
• Prejaka dominacija kvadricepsa
• Neuspješan doskok
• Iznenadno zaustavljanje

Simptomi

• Bol
• Oteklina
• Vidljiva deformacija koljena
• Krepitacije
• Gubitak pokreta, nemogućnost stajanja
• Nemogućnost potpunog savijanja

Liječenje

• Konzervativno
• Operativno

Ako se radi o djelomičnoj rupturi ligamentaa krećemo sa konzervativnim liječenjem u smislu fizikalne terapije i krioterapije. Danas se ljudi radije odlučuju za operativno liječenje koje je puno efikasnije i pacijenti se brže vraćaju sportskoj aktivnosti. Postoji velik broj sportaša koji su se vratili punoj sportskoj aktivnosti bez operativnog zahvata, no više je onih koji su to pokušali i na kraju zbog niza problema ipak su se podvrgnuli operaciji.

Plan i program rehabilitacije

Kineziterapijske metode započinju sa statičkim vježbama koje služe jačanju kvadricepsa i poboljšanje pokretljivosti u koljenu. Vježbe treba započeti što prije nakon ozljede. Važno je primjenjivati vježbe prije i nakon operativnog zahvata.

Preoperativna faza rehabilitacije počinje od samoga trenutka ozljede i traje do operacije. Važno je naglasiti da se time spriječava brza atrofija mišića i osigurava što bolji postoperativni tretman. Cilj je održati jakost , a ponajprije smanjiti oteklinu. U ovoj fazi zgodno je korištenje pomagala kao što su valjci. Jedna od najosnovnijih vježbi je da se pacijentu stavi ispod sredine potkoljenice valjak i pacijent izvodi pokrete inverzije(slika 1) i everzije (slika 2).

Slika 1. Pokret inverzije

Slika 2. Pokret everzije

Postoperativna rehabilitacija obuhvaća period nakon izvršene kirurške rekonstrukcije. Program je usmjeren na što ranije ispružanje koljena i dobijanje pune ekstenzije. Postopreativna rehabilitacija traje 3-5 mjeseci, započinje sljedeći dan nakon operativnog zahvata. Važno je ne preskočiti prvi dio rehablilitacije kao bi se smanjila atrofija i povećala prokrvljensot u tkivu. Model postoperativnog programa individualan je za svakoga pacijenta. Izneseni modeli rehabilitacije su na temelju raznih prograna rehablitacije koje ja smatram najunčinkovitijima.

1. faza: 1 - 2 tjedna

Kod prve faze bolesnik i dalje koristi štake. Pacijentu se preporuča krioterapija , elektrostimulacije i kinetek(aparat za pasivno razgibavanje koljena). U prvim tjednima važno je smnajiti bol i oteklinu i povećati mobilnost zgloba pasivnim razgibavanjem. Prvo radimo jednostavnije vježbe statičkim kontrakcijama kvadricepsa. Najosnovnija vježba u ovoj fazi je zatezanje stopala prema sebi (slika 3). Svaka vježba se izvodi po 15 do 20 ponavljanja tijekom dana. Napredniji oblik te vježbe koji radimo u drugom tjenu je da pacijent odigne nogu u zrak te nakon toga zategne stopalo prema sebi (slika 4). Treba napomenuti da se svaka vježba radi i sa bolesnom i sa zdravom koljenom. U ovoj fazi pacijent može i vježbat ustajanje sa stolice (slika 5, 6)

Slika 3. Zatezanje stopala

Slika 4. Zatezanje stopala uz podizanje noge

Slika 5. Početni položaj

Slika 6. Ustajanje

2. faza: 3 - 6 tjedna

Glavni cilj ove faze je postizanje slobodne pokretljivosti koljena bez upotrebe pomagala. Izvode se vježbe zatvorenog kinetičkog lanca sa postupnim opterećenjem. Potrebno je postići pravilan obrazac hoda kako bi nakon četvrtog tjedna mogli hodati bez štaka. Rade se aktivne vježbe gdje opet se može koristi valjak tako da se noga stavi na valjak (slika 7) i upravo on vodi pokret do fleksije u koljenu(slika 8). Naravno da fleksija nije potpuna već ovisi o samome pacijentu. Postoje osnovne vježbe kojima nakon nekog vremena možemo dodati opterećenje primjerice kao što su utezi koji se stavljaju na nogu. Vježba je identična kao ona u preoperativnom tretmanu: noga se odigne od podloge i zategne se stopalo samo se na stopalo stavi uteg(slika 9).

Slika 7. Noga se stavlja na valjak

Slika 8. Fleksija u koljenu

Slika 9. Uteg se postavlja na stopalo

3. faza- 7 - 12 tjedna

Tijekom ove faze naglašavamo da koljeno mora imati punu pokretljivost. Cilj nam je povećati opterećenja izvođenja vježbi, jačanje mišića te ubacujemo vježbe balansa. Na kraju ove faze krećemo sa laganim trčanjem manjeg intenziteta.

Jedne od boljih vježbi u ovoj fazi su vježbe na Bosu lopti:

• pacijent za početak radi jednostavnije vježbe i oponaša hodanje. Popne se na loptu (slika 10) stane s obje noge na nju (slika 11) te siđe dolje.
• Druga vježba je čučanj na lopti (slika 12)
• U trećoj vježbi pacijent održava balans te se naginje lagano u desnu (slika 13) pa u lijevu stranu.
• U ovoj vježbi pacijent stoji samo na jednoj nozi (slika 14) zadržavajući taj pokret 15 sekundi i nakon toga mijenja nogu.
• Peta vježba ujedno i najteža izvodi se tako da pacijent stoji na jednoj nozi i tijelom se naginje naprijed (slika 15)

Slika 10. Popesti se na loptu

Slika 11. Stati s obje noge na loptu

Slika 12. Čučanj na lopti

Slika 13. Održavanje balansa na lopti

Slika 14. Stoj na jednoj nozi

Slika 15. Stoj na jednoj nozi uz nagib

4. faza - 3 - 6 mjeseci

Završna faza prije povratka sportskoj aktivnosti. Naglašava se održavanje jakosti mišića. Tu uključujemo vježbe sa elastičnom trakom i kompleksnije vježbe. Povečavanje intenziteta trčanja (dodaje se kosina, neravni teren). Cilj ove faze je povećavanje snage i izdržljivosti te bezbolno izvođenje vježbi. U ovoj fazi mogu se izvoditi vježbe sa elastičnom trakom koje mogu stvarati dodatan otpor. Pacijent stavi traku oko podkoljenica i radi abdukciju (slika 16). Sljedeća vježba izvodi se tako da pacijent stavi elastičnu traku oko noge i odiže jednu nogu u zrak. (slika 17)

Slika 16. Abdukcija sa trakom

Slika 17. Odizanje noge u zrak

Nakon određenih testiranja aktivne i pasivne stabilnosti, mišićne snage nogu i dinamičkog balansa, počinje se sa izvođenjem specifičnih kretnji karakterističnih za pojedini sport kojim se sportaš bavi. Izvodi se bočno trčanje, trčanje unatrag, preskakanje vijače u trčanju, trening eksplozivne snage, pliometrije, udaraca loptom, vježbe agilnosti. Poskoci, skokovi (slika 18), rotacija, ubrzanja - usporenja po ravnoj podlozi, polazak iz mjesta, naglo zaustavljanje, trčanje sa promjenom smjera kretanja.

Slika 18. Izvođenjem specifičnih kretnji karakterističnih sportu

Zaključak

Ivona Andričević